Ti i ja na križnom putu

U korizmenom vremenu ćemo svaki tjedan objavljivati po jedan Križni put, kojeg onda možete preuzeti i zajedno sa svojom obitelji ili sami moliti. Križni put Ti i ja na križnom putu odaje nam tajnu snage i hrabrosti nošenja osobnog križa. Ali, na putu s Isusom Kristom, koji nas uči dati nešto od sebe, koji nam daje jaku dušu i veliko srce i koji nas uči da i druge trebamo na našem križnom putu.

Uvod

Mnogo je križnih putova u povijesti pojedinaca, obitelji i naroda. Ali, samo je jedan križni put do kraja i savršeno ostvaren. Ostvaren je u Isusu Kristu koji nas je ljubio do kraja, do smrti na križu. Taj se put nastavlja u svim ljudima svih naraštaja. Nastavlja se u svim patnicima. Molimo križni put kako bismo se na putovima svoga života sjedinili s Isusom koji je naš Put, Istina i Život.

Stala plačuć tužna Mati,
gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut.

 

1. POSTAJA: Isusa osuđuju na smrt

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Ogovaranja i klevete drugih dovode me pred ljudsko sudište.
Optužuju me ni za što i osuđuju. Nameću mi osjećaj krivnje.
A u meni se sve buni i viče: ”Nisam kriv!”
Saginjem glavu i spuštam pogled, nemoćan i sam.
Ali, Tvoj mi glas govori: “Podigni glavu i pogled. Ne slušaj njih, već moju Riječ. Ne ponižavaj se pred nepravednim sudom. Ne gledaj u njih, koji te hoće razapeti na križ, već u mene koji te čekam na tom križu.”

Očenaš…

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Dušom njenom razboljenom,
rastuženom, ražaljenom,
prolazio mač je ljut.

 

2. POSTAJA: Isus prima na se križ

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Mogao sam izbjeći i ne uzeti taj križ.
Mogao sam se s njima pravdati.
Mogao sam im podilaziti i reći: “Kriv sam! Oprostite mi!” I to bi ih možda zadovoljilo.
Prodati sam se mogao i biti kao oni zarobljenici vlastitih interesa i zlih namjera.
No, Tvoj mi glas govori: “Uzmi križ i izdigni se iznad svih. Biraj između života i smrti. Ostati s njima i biti kao oni znači smrt. Zagrliti svoj križ znači izabrati mene, koji sam Život.”

Slavaocu…

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

O koliko ucviljena
bješe ona uzvišena,
Majka Sina jedinog!

 

3. POSTAJA: Isus pada prvi put pod križem

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Osjećam svoje posrtanje. Noge su mi sve teže i ruke sve slabije.
Znam: posrćem i padam. Križ me pritišće.
Peče me njihov podrugljivi pogled, podsmjeh i nabacivanje.
Ne bih smio, ali im dopuštam da ih čujem. I to boli!
Ipak, Tvoj ih glas nadjačava: “Ne boj se! U ovom te padu čeka moja ljubav kojom te blago, premda bolno naginjem k sebi. Ne stidi se spustiti pogled, prignuti koljena i čelom zemlju dotaknuti.  Tu, između tvoga znoja i zemlje, čekam te ja, tvoj Bog!”

Očenaš…

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Bol bolova sve to ljući
blaga Mati gledajući
muke slavnog čeda svog.

 

4. POSTAJA: Isus susreće svoju svetu Majku

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Ustao sam i zagrlio moj križ.
Samo, htio bih pobjeći od svih. Biti posvema sam.
No, između toliko upornih i znatiželjnih pogleda osjećam jedan nježni i tužni pogled. Majčinski pogled.
Spoznajem: to si Ti, Gospodine! U svima onima koji me vole. U onima po kojima si mi poput majke. Po njima me pažljivo savijaš, mijenjaš, učiš, usmjeravaš… U njihovoj ljubavi čitam tvoju poruku: „Nisi kriv! Pratim te! Volim te! Moj si!“

Zdravomarijo…

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Koji čovjek ne bi plak’o
Majku Božju videć tako
u tjeskobi tolikoj?

 

5. POSTAJA: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Opet su nasrnuli na mene. Rugaju mi se. Ismijavaju me. Ne daju mi mira, dok nosim svoj križ. Pogled voljenih osoba na trenutak me odvukao u svijet gdje otvorene rane manje bole. Tamo gdje mi Ti, Gospodine, svaku ranu nježnu povijaš i zacjeljuješ.
Ali, sada sam opet među njima, koji mi nemilosrdno nanose bol i muku.
Opet ih čujem i dopuštam im da uđu u moj svijet.
No, Ti mi, bez pitanja i vapaja, šalješ jednog prolaznika.
Po njemu preusmjeravaš moju putanju, moj život.
Zaustavljaš me u mojoj zagriženoj potrebi da im dokažem svoju nedužnost. I mislim na prolaznika… Po njemu mi još jednom govoriš: „Želim ti pomoći, jer mi je stalo do tebe, jer te volim.“

Slavaocu…

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Tko protužit ne će s Čistom,
kada vidi gdje za Kristom
razdire se srce njoj?

 

6. POSTAJA: Veronika pruža Isusu rubac

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Prolaznik na mom putu je učinio svoje. Pomogao mi je, i otišao.
Nisam ga zaustavljao. Samo sam mu darovao umorni i zahvalni pogled.
Tolika masa oko mene, a opet sam tako sam. Ja i moj križ.
Gorimo. Saginjemo se. Spuštamo se sve više prema zemlji.
Najradije bih zastao i vrisnuo od boli.
Da mogu, u kaplji svoje krvi bih progutao svu bijedu i jad ovih nemilosrdnih i navodnih pravednika.
O, kako žeže Tvoja riječ: „Oprosti im, jer ne znaju što čine!“ Nemoćan sam to razumjeti. Moja mučna nemoć pred zlom… A onda, u moju nemoć ulazi Tvoja moć. Po osjetljivosti i suosjećanju jedne osobe brišeš mi lice i po njoj ga šalješ dalje. Preobražavaš moju nemoć. Učiš me dati nešto od sebe. Daješ mi jaku dušu i veliko srce, koje zna reći: Hvala ti! Učiš me da i druge trebam na mom križnom putu.

Zdravomarijo…

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Zarad grijeha svoga puka
gleda njega usred muka,
i gdje bičem bijen bi.

 

7. POSTAJA: Isus pada drugi put pod križem

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Osnažen sam. Hrabrije hodam i odvažno grlim svoj križ.
Pomislih: „Moj jedini sigurni oslonac.“
Ubrzo začuh i njih, pijane od poruge, naslade i podsmjeha. Slušam ih. Dajem im mjesta u mislima i u srcu. Bijes i nemoć u meni.
Stoga posrćem i po drugi put padam. Moj križ i ja.
Pogleda, koji sada prolazi kroz zemlju. Ovo je valjda moje dno – pomislih.
A na dnu me očekuje Tvoje lice i Tvoj šapat: „Ne boj se! Ovim sam te padom još više nagnuo k sebi. Još više sam te k sebi privukao. Zato ti oni ne mogu nauditi. I, to je njihova nemoć i poraz.“

Slavaocu…

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Gleda svoga milog Sina,
ostavljena sred gorčina,
gdje se s dušom podijeli.

 

8. POSTAJA: Isus tješi jeruzalemske žene

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Čudesnom snagom krećem dalje. Prema mjestu gdje me čeka moj Bog.
U tim utješnim mislima čujem plač.
Izdižem se iznad sebe, odvraćam pogled od svoga križa i svoje patnje.
Tražim i vidim one koji me razumiju i oplakuju. Ali, ne želim da plaču zbog mene. Ne želim da me itko sažaljeva. Nisam poražen. Želim pobijediti.
„Osjetiti i vidjeti drugoga, koji te razumije, s tobom pati i voli te takvog kakav jesi, to je pobjeda“ – čujem Tvoj blagi glas.
„Na mene se nasloni!“ – neumorno me hrabriš.

Zdravomarijo…

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Vrelo milja, slatka Mati,
bol mi gorku osjećati,
daj da s tobom procvilim.

 

9. POSTAJA: Isus pada treći put pod križem

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Sve teži je moj križ. Jedno drugom postajemo sve teži i tvrđi.
Nesnošljiva postaje njihova vika. Sve miriše na njihovu glad za mučenjem i razapinjanjem. Bože, što li sam učinio ovom narodu!?
Znam: padam i po treći put! Još dublje i bolnije.
Tako me boli ovaj treći pad. Svaki dio mene osjeća dno najdubljeg dna.
Ni misli ni glasa nemam više da kriknem: „Dokle!? Ne mogu više! Ne lomi me više!“
Posvema slomljen ležim na zemlji između svoga križa i Tebe, Gospodine.
Ali, kao da mi godi i podiže ovaj pad, jer Ti me tješiš: „Ti si moj! Ne boj se biti na zemlji, najmanji od svih. Ovo je naša pobjeda: pasti, ostati na zemlji, ustati i ponovno krenuti!“

Očenaš…

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se. 

Neka ljubav srca moga
gori sveđ za Krista Boga,
da mu u svem omilim.

 

10. POSTAJA: Isusa svlače

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Za divno čudo, ostao sam stajati.
Ne bojim se pogledati ih, tu bezličnu i bezočnu masu.
Ali, oni su nezasitni. Skidaju me. Hoće mi oduzeti sve: ne samo dobar glas i ugled, nego i tijelo, srce, dušu… Žele zaći u moju najdublju intimu i ukrasti mi istinu o meni samome.
Tamo gdje me samo Ti, Gospodine, možeš meni samome razotkriti. Tamo gdje se ne bojim biti ono što jesam.
Htjeli bi da im se poklonim, da budem njihov, da izgubim sebe, svoju slobodu, dušu, srce…
No, Ti me, Gospodine, podsjećaš na svoju vjernost: “Ne zaboravi: Ti si moj! Neka ti uzmu sve, ali ono što si meni darovao, to ti ne mogu uzeti. To da si slab, ponižen i nemoćan predaj meni. Ne boj ih se, jer ti ne mogu ništa učiniti.”

Slavaocu…

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Rane drage, Majko sveta,
Spasa za me razapeta
tisni usred srca mog.

 

11. POSTAJA: Isusa pribijaju na križ

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Konačno sam iznio svoj križ.
Gledam, grlim i ljubim svoj križ na koji će me pribiti.
Zavolio sam svoj križ. – Kojeg li dara!?
Bože, opet ta razuzdana masa, koja zapitkuje: “Što će biti s njim? Hoće li ga njegov Bog spasiti ili napustiti?”
U žile bi se moje uvukli, samo da saznaju što mislim i osjećam. Ali, ni to im ne bi bilo dosta. Tjeraju me da se penjem na križ. Vežu me i pribijaju na moj križ.
Kako boli ljudska žudnja – biti velik na račun patnje i nemoći drugih!
I dok ih gledam i slušam, čujem Tebe, Gospodine:
“Razapet će te! Prikovati! Na križ, na koji se sam penješ!
Ali, ti znaš da te ja čekam na tvom križu, koji će postati postelja tvoga oslobođenja i spasenja. Ne trebaš se bojati! Dopustio si mi da te učinim malenim i neznatnim, kako bih ja u tebi postao velik i moćan. To je pobjeda ljubavi koja je prepoznala Ljubav!”

Slavaocu…

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Neka dođu i na mene
patnje za me podnesene
Sina tvoga ranjenog.

 

12. POSTAJA: Isus umire na križu

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Užasno se bojim. Miriše na stvarnu smrt. Na hladnoću kamenog srca i besramno znatiželjnih pogleda.
Sve mi to još više otvara rane na mom izranjenom i razotkrivenom tijelu. Grcaju u iščekivanju moje smrti i s prezirom me gledaju kao jednog od razbojnika.
I govore: “Eto mu njegovo pravo i njegovi snovi o slobodi i pravdi. Gdje su oni koji su ga htjeli slijediti? Ostao je sam. Tko takvog sanjara može slijediti!?”
I dok ih slušam, tijelo i duh mi vape: “Žedan sam!” – Ljubavi, koja sve oprašta, koja ne zavidi, ne nadima se, ne traži svoje, ne raduje se nepravdi, koja sve razumije… Ljubavi koja nikad ne prolazi!
Čujem Tebe, Gospodine: “Oni ne shvaćaju paradoks i snagu te ljubavi, koja te pusti da dotakneš svoj nadublje dno, ali te nakon toga uzdigne do najviših visina. Do mjesta gdje te čeka poljubac nepresušne milosti i vječne ljubavi.”

Očenaš…

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Daj mi s tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
dokle dis’o budem ja.

 

13. POSTAJA: Isusa skidaju s križa

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Mnogi su me pratili i dopratili do moje Kalvarije.
Neki iz puke znatiželje. Neki iz naslade. Neki su me otpisali. Neki su me zauvijek pokopali.
Ali, neki su me ipak iz ljubavi i poštovanja pratili, dopratili i do kraja sa mnom ostali.
Oni su u meni prepoznali vrijednost i vidjeli smisao moje patnje.
Sa mnom i su od mog križnog puta naučili o poštenju i pravednosti, dobroti, velikodušnosti i ljubavi.
I zato nije bilo uzalud, jer si Ti, Gospodine, sa mnom hodio, posrtao, padao, ljubio zemlju, dizao me, grlio i nosio moj križ.
Za mene si uvijek činio korak naprijed i na mom križu me dočekao.
Sada mi tiho i utješno šapćeš:
“Vrijedilo je! Ljubav je vrijedna tolike žrtve, tolikih suza i jecaja, tolike patnje…”

Zdravomarijo…

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

U tvom društvu uz križ stati,
s tobom jade jadovati
želja mi je jedina.

 

14. POSTAJA: Isusa polažu u grob

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Došao je trenutak da zajedno sa svojim prijateljima saberem dogođeno i proživljeno. Trenutak u kojem sve to polažem u grob svoje prošlosti.
Prošlosti iz koje trebam naučiti za sadašnji trenutak.
Trenutak u kojemu mi Ti, Gospodine, već sada daješ naslutiti radost moga Uskrsa.
Radost novoga života u kojem se nadam gledati Tvoje lice. Lice tvoje neizmjerne ljubavi.
Ljubavi koja me je htjela, davno zamislila, začela, rodila… Ljubavi koja me je stvorila za velike i čudesne događaje po kojima ćeš ti u mom životu biti i očitovati se kao veliki i čudesni Bog.

Slavaocu…

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Kada dođu smrtni časi,
Kriste Bože, nek me spasi
Majke tvoje zagovor.

Kad mi zemlja tijelo primi,
dušu onda uzmi ti mi
u nebeski blažen dvor.

 

Završna molitva

Gospodine Isuse! Molimo te, daj nam osjetiti onu ljubav koju si ti osjećao kad si htio do kraja ljubiti, do kraja trpjeti i milost da na svome tijelu i duši osjetimo barem malo od one boli koju si ti osjećao na svome križnom putu i u svome umiranju.

Molimo te, ražari nam srce svojom ljubavlju! Obilježi nam tijelo svojim ranama! Neka se na nama vidi da smo otkupljeni i da smo tvoji! I daj da po toj ljubavi, koju od tebe molimo, mnogi nađu tebe, izvor pravoga života! Amen.