Obredi Velikoga petka

Na Veliki petak, 25. ožujka, u crkvi sv. Dionizija u Kelkheimu, mnogobrojni su vjernici pohodili ovo bogoslužje koje se je sastojalo od tri djela: prvi dio je Služba riječi (čitanja, Muka Gospodnja po Ivanu i homilija), drugi dio čašćenje križa i treći dio sveta pričest (bez mise).

Na Veliki petak, 25. ožujka, u crkvi sv. Dionizija u Kelkheimu, mnogobrojni su vjernici pohodili ovo bogoslužje koje se je sastojalo od tri djela: prvi dio je Služba riječi (čitanja, Muka Gospodnja po Ivanu i homilija), drugi dio čašćenje križa i treći dio sveta pričest (bez mise). Homiliju odnosno propovijed održao je dr. fra Ante Akrap, u kojoj je progovorio o današnjem modernom čovjeku, koji sve više traži lagani put. “Nema laganog puta”, rekao je, spominjući okupljenim vjernicima u krcatoj crkvi sv. Dionizija, kako križ nije došao s neba i kako križ nije Božje djelo, nego djelo ljudskih ruku. “Mi znamo da patnja kao takva ne privlači čovjeka, ali ljudska patnja je privukla Boga, da Isus Krist uđe u ljudsku patnju i da oslobodi čovjeka od patnje.”

Kada Krist poziva čovjeka da njegov život bude u znaku križa, onda to prije svega znači, utažiti bol drugome čovjeku i pomoći mu da siđe s križa. “To znači da živimo u znaku križa”, istaknuo je. “Ne razapinjati čovjeka”, nego ublažiti njegovu patnju. Ipak, ljudi napretka, kako je nadodao fra Ante Akrap u svojoj propovijedi, ostvarili su takav tehnološki razvitak, da smo kao ljudi naučili letjeti poput ptica, plivati poput riba, ali jedno nismo naučili: živjeti kao braća i sestre. “To je najveća tragedija čovjeka: naučiti živjeti kao braća i sestre i ne razapinjati čovjeka.”

Nakon Službe riječi nastavljalo se bogoslužje sa čašćenjem križa i kasnije sa svetom pričesti.