Krist na mom križnom putu

„Ti si moj! Ne boj se biti na zemlji, najmanji od svih. Ovo je naša pobjeda: pasti, ostati na zemlji, ustati i ponovno krenuti!“

U korizmenom je vremenu čovjek pozvan na obraćenje i vjerovanje Evanđelju. Kako ćemo to najbolje učiniti? – Jedan od način je razmatranje Kristov križnog puta! Stoga vam za ovaj tjedan donosimo molitvu križnog puta, uz naziv “Krist na mom križnom putu.”

raspeti-620x350

1. POSTAJA: S Kristom osuđen
Ogovaranjem i klevetom me optužuju ni za što i osuđuju nepravedno.
 Uporno mi nameću osjećaj krivnje. 
A u meni se sve buni i viče: ”Nisam kriv!”
 Saginjem glavu spuštajući pogled, nemoćan i sam.
 Ali, Tvoj mi glas govori: “Podigni pogled. Ne slušaj njih, već samo moju Riječ. Ne ponižavaj se pred nepravednim sudom. Ne gledaj u one, koji te hoće razapeti na križ, već u mene koji te čekam na tom križu.”

2. POSTAJA: S Kristom prihvaćam križ
Mogao sam izbjeći i ne uzeti ovaj križ.
 Mogao sam se s njima prepirat i pravdat.
 Mogao sam im i podilazit, i reći: “Kriv sam! Oprostite mi!” I to bi ih možda zadovoljilo.
 Prodati sam se mogao i biti kao oni zarobljenici vlastitih interesa i zlih namjera.
 No, Tvoj mi glas govori: “Uzmi križ i izdigni se iznad svih. Biraj između života i smrti. Ostati s njima i biti kao oni znači smrt. Zagrliti svoj križ znači izabrati mene, koji sam Život.”

3. POSTAJA: S Kristom prvi put padam pod križem
Osjećam svoje posrtanje. Noge su mi sve teže i ruke sve slabije. 
Znam: posrćem i padam. Križ me teško pritišće.
 Njihov pogled… Peče me njihova podrugljivost, podsmjeh i nabacivanje.
 Ne bih smio, ali im dopuštam, da ih čujem i vidim. I to boli! 
Ipak, Tvoj ih glas nadjačava: “Ne boj se! U ovom padu te čeka moja ljubav kojom te blago, premda bolno naginjem k sebi. Ne stidi se spustiti pogled, prignuti koljena i čelom zemlju dotaknuti. 
Tu, između tvoga znoja i zemlje, čekam te ja, tvoj Bog!”

4. POSTAJA: S Kristom susrećem voljene
Ustao sam i zagrlio moj križ.
 Samo, htio bih pobjeći od svih. Biti posvema sam.
 No, između toliko upornih i znatiželjnih pogleda osjećam jedan nježni i tužni pogled. Majčinski pogled.
 Spoznajem: to si Ti, Gospodine! U svima onima koji me vole. U onima po kojima si mi poput majke. Po njima me pažljivo savijaš, mijenjaš, učiš, usmjeravaš… U njihovoj ljubavi čitam tvoju poruku: „Nisi kriv! Pratim te! Volim te! Moj si!“

5. POSTAJA: S Kristom prihvaćam pomoć
Opet su nasrnuli na mene. Rugaju mi se. Ismijavaju me. Ne daju mi mira, dok nosim svoj križ.
 Pogled voljenih osoba me na trenutak odvukao u svijet gdje otvorene rane manje bole. Tamo gdje mi Ti, Gospodine, svaku ranu nježnu povijaš i zacjeljuješ.
 Ali, sada sam opet među njima. Opet ih čujem i dopuštam im da uđu u moj svijet.
 A u meni: dah gorčine, nemoći i potreba za osvetom.
Inat u meni uvjerava: „Mogu sam! Nitko mi ne treba!“
 No, Ti mi, bez pitanja i vapaja, šalješ jednog prolaznika. 
Po njemu u moj život unosiš nered. Preusmjeravaš moju putanju.
 Zaustavljaš me u mojoj zagriženoj potrebi da im dokažem da sam nedužan i nepravedno osuđen. I mislim na prolaznika… Tko je on?
 A ti mi po njemu još jednom govoriš: „Želim ti pomoći, jer mi je stalo do tebe, jer te volim.“
 Hvala ti za ovog prolaznika i za taj dio puta!

6. POSTAJA: S Kristom prihvaćam rubac velikodušnosti
Prolaznik na mom putu je učinio svoje. Pomogao mi je. I otišao. 
Nisam ga zaustavljao. Samo sam mu darovao umorni i zahvalni pogled.
 Tolika masa oko mene, a opet sam tako sam. Ja i moj križ. 
Gorimo. Saginjemo se. Spuštamo sve više prema zemlji.
 Najradije bih zastao i vrisnuo od boli.
 Da mogu, u kaplji svoje krvi bih progutao svu bijedu i jad ovih nemilosrdnih i navodnih pravednika.
 O, kako žeže Tvoja riječ: „Oprosti im, jer ne znaju što čine!“ Nemoćan sam da to razumijem i u to povjerujem. Moja mučna nemoć pred zlom. 
A onda u moju nemoć ulazi Tvoja moć.
 Po osjetljivosti i suosjećanju jedne osobe brišeš mi lice.
 Preobražavaš moju nemoć. Učiš me dati nešto od sebe.
 Daješ mi jaku dušu i veliko srce, koje zna reći: Hvala ti!
 Učiš me da i druge trebam na mom križnom putu.

7. POSTAJA: S Kristom posrćem i drugi put
Osnažen sam. Hrabrije hodam i odvažno grlim moj križ.
Pomislih: „Moj jedini sigurni oslonac.“
Ubrzo začuh i njih, pijane od poruge, naslade i podsmjeha.
Slušam ih. Opet im dajem mjesto u mislima i u srcu. (Šteta!)
Bijes i nemoć u meni. Zato posrćem i padam po drugi put. Moj križ i ja.
Pogleda, koji sada prolazi kroz zemlju. Ovo je valjda moje dno, pomislih.
 A na dnu me očekuje Tvoje lice i Tvoj šapat: „Ne boj se! Ovim padom sam te još više nagnuo k sebi. Još više sam te k sebi privukao. Zato ti oni ne mogu nauditi. I, to je njihova nemoć i poraz.“

8. POSTAJA: S Kristom osjećam utjehu bližnjih
Čudesnom snagom krećem dalje. Prema mjestu gdje me čeka moj Bog.
 U tim utješnim mislima čujem plač.
 Izdižem se iznad sebe, odvraćam pogled od svoga križa i svoje patnje.
 Tražim i vidim one koji me razumiju i oplakuju.
 Ali, ne želim da plaču zbog mene. Ne želim da me itko sažaljeva, jer nisam poražen. 
Želim pobijediti njih i sebe. 
„Osjetiti i vidjeti drugoga, koji te razumije, s tobom pati i voli te takvog kakav jesi, to je pobjeda.“ – čujem Tvoj glas. 
Opet me korigiraš, Gospodine! Ne dopuštaš mi biti bezosjećajan i nezahvalan. 
„Na mene se osloni!“ – neumorno me hrabriš.

9. POSTAJA: S Kristom padam i po treći put
Sve teži je moj križ. Jedno drugom postajemo sve teži i tvrđi.
 Nesnošljiva postaje njihova vika. Sve miriše na njihovu glad za mučenjem i razapinjanjem. Bože, što li sam učinio ovom narodu!? 
Znam: padam i po treći put! Još dublje.
 Tako boli ovaj treći pad. Svaki dio mene osjeća dno najdubljeg dna. Ni misli ni glasa nemam za krik: „Dokle!? Ne mogu više! Ne lomi me više!“
 Posvema slomljen ležim na zemlji između svoga križa i Tebe, Gospodine. 
Ali, kao da mi godi, kao da me podiže ovaj pad.
Jer, Ti me tješiš: „Ti si moj! Ne boj se biti na zemlji, najmanji od svih. Ovo je naša pobjeda: pasti, ostati na zemlji, ustati i ponovno krenuti!“

10. POSTAJA: S Kristom razotkriven
Za divno čudo: ostao sam stajati.
 Ne bojim se pogledati ih, tu bezličnu i bezočnu masu.
 Ali, oni su nezasitni. Hoće mi oduzeti sve: ne samo dobar glas i ugled, nego i tijelo, srce, dušu… Ama baš sve! 
Hoće zaći u moju najdublju intimu i ukrasti mi istinu o meni samome.
 Tamo gdje me samo Ti, Gospodine, možeš meni samome razotkriti.
Tamo gdje se ne bojim biti ono što jesam.
 Htjeli bi da im se poklonim, da budem njihov, da izgubim sebe, svoju slobodu, dušu, srce…
 No, Ti me podsjećaš na svoju vjernost: “Ne zaboravi: Ti si moj! Neka ti uzmu sve, ali ono što si meni darovao, to ti ne mogu uzeti. To da si slab, ponižen i nemoćan predaj meni. Ne boj ih se, jer ti ne mogu ništa učiniti.”

11. POSTAJA: S Kristom prikovan na križ
Konačno sam iznio svoj križ. Ovo je vrhunac moga puta.
 Gledam, grlim i ljubim svoj križ, na koji će me pribiti.
 Zavolio sam svoj križ. – Kojeg li dara!?
 Bože, opet ta razuzdana masa! Obuzeta znatiželjom, koja zapitkuje: “Što će biti s njim? Hoće li ga njegov Bog spasiti ili napustiti?”
 Ne mogu doprijeti do mene: mojih želja, planova, nakana i htijenja, mojih odnosa, do najintimnijeg dijela moje nutrine. Ne daš im Ti, Gospodine!
 U žile bi se moje uvukli, samo da saznaju što mislim i osjećam. Ali, ni to im ne bi bilo dosta. Jer, nesigurni su sa mnom. Boje se!
 Ne žele priznati, da sam s Tobom, Gospodine, jači od svih njih. 
Zato me tjeraju da se penjem na križ.
 Vežu me i pribijaju na moj križ.
 Žele me zauvijek zaustaviti i ukloniti s lica zemlje.
 Kako boli ljudska žudnja – biti velik na račun patnje i nemoći drugih!
 I dok ih gledam i slušam, čujem Tebe, Gospodine: “Razapet će te! Prikovati! Na križ, na koji se sam penješ! Ali, ti znaš da te ja čekam na tvom križu, koji će postati postelja tvoga oslobođenja i spasenja. Ne trebaš se bojati! Oni misle da su te slomili i da je ovo tvoj kraj. Ali, ne! Ti si mi dopustio da te učinim malenim i neznatnim, da bih ja u tebi postao velik i moćan. To je pobjeda ljubavi koja je prepoznala Ljubav!”

12. POSTAJA: S Kristom umirem na križu
Užasno se bojim. Miriše na stvarnu smrt. Na hladnoću kamenog srca i besramno znatiželjnih pogleda. Sve mi to još više otvara rane na mom izranjenom i razotkrivenom tijelu.
 Grcaju u iščekivanju moje smrti i s prezirom me gledaju kao jednog od razbojnika. 
I govore: “Eto mu njegovo pravo i njegovi snovi o slobodi i pravdi! Gdje su oni koji su ga htjeli slijediti? Ostao je sam. Tko takvog sanjara može slijediti!?” 
I dok ih slušam, tijelo i duh mi vape: “Žedan sam!” – Ljubavi, koja sve oprašta, koja ne zavidi, ne nadima se, ne traži svoje, ne raduje se nepravdi, koja sve razumije… Ljubavi koja nikad ne prolazi!
Čujem Tebe, Gospodine: “Oni ne shvaćaju paradoks i snagu te ljubavi, koja te pusti da dotakneš svoj nadublje dno, ali te nakon toga uzdigne do najviših visina. Do mjesta gdje te čeka poljubac nepresušne milosti i vječnosti.”

13. POSTAJA: S Kristom skinut s križa
Mnogi su me pratili i dopratili do moje Kalvarije. 
Neki iz puke znatiželje. Neki iz naslade. Neki su me otpisali. Neki su me zauvijek pokopali. Ali, neki su me ipak iz ljubavi i poštovanja pratili, dopratili i do kraja sa mnom ostali.
 Jer, oni navjerniji mom Gospodinu su u meni prepoznali vrijednost i vidjeli smisao moje boli i patnje, moje borbe za istinu i pravdu. 
Sa mnom i od mog križnog puta su naučili o poštenju i pravednosti, dobroti, velikodušnosti i ljubavi.
 I zato nije bilo uzalud, jer si Ti, Gospodine, sa mnom hodio, posrtao, padao, ljubio zemlju, dizao me, grlio i nosio moj križ. 
Za mene si uvijek činio korak unaprijed i na mom me križu dočekao.
 Ti si me zapravo zvao da se popenjem na križ – postelju moga života!
 Sada mi tiho i utješno šapćeš: “Vrijedilo je! Ljubav je vrijedna tolike žrtve, tolikih suza i jecaja, tolike patnje!”

14. POSTAJA: S Kristom položen u grob
Došao je trenutak da zajedno sa svojim prijateljima saberem dogođeno i proživljeno.
 Trenutak u kojem sve to polažem u grob svoje prošlosti.
 Prošlosti iz koje trebam naučiti za sadašnji trenutak.
 Trenutak u kojem mi Ti, Gospodine, već sada daješ naslutiti radost moga Uskrsa.
 Radost novoga života u kojem se nadam gledati Tvoje lice. Lice tvoje neizmjerne ljubavi.
 Ljubavi koja me je htjela, davno zamislila, začela, rodila… Ljubavi koja me je stvorila za velike i čudesne događaje, po kojima ćeš ti – u mom životu – biti i očitovati se kao veliki i čudesni Bog.