Bio sam tužan, a ti si me nasmiješio

U trinaestom tjednu naših poučnih priča kroz godinu, donosimo vam priču o čovjeku koji je usnuo jednom da je mrtav i da se našao pred sveopćem sudu. Što mu je Sudac na kraju rekao?

tumblr_m0yu2hf3RL1r5zre0o1_500

Neki irski seljak, koji je uvijek bio veseljak i prijatelj različitih veselica, usnuo jednom da je mrtav i da se našao na sveopćem sudu. Gotovo je zdvajao jer je imao nemalo grešnu savjest. Čuo je kako Sudac, šaljući neke među blaženike, govori:

– Bilo mi je hladno, obukao si me – ili:

– Bio sam žedan i utažio si moju žeđ…

Shvatio je da se svako dobro djelo učinjeno Kristu dobrano nagrađuje. Seljak je sav drhtao jer se nije nikako mogao sjetiti da je ikad u životu sreo tog Suca, koji sav sja u svjetlu i ljepoti. Došavši na red, nemalo se obradova kad je na sebi osjetio dobrohotan Sučev pogled i kad ga je Sudac svrstao među blaženike.

– A što sam ikada dobra učinio? – zapitkivao se ponizno.

A Sudac će mu:

– Jednog dana bio sam žalostan, a ti si me nasmiješio; bio sam tužan, a ti si me razveselio pričom; bio sam snužden, a ti si u me ulio mnogo vedrine. Uđi u radost svoga Gospodara!

 

Preuzeto iz knjige: Sretan čovjek – Priče za meditaciju, propovijedi i vjeronauk